“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Vuković, Blaženko J.
Uticaj terapije insulinskom pumpom na pojavu i karakteritike hipoglikemijskih epizoda u pacijenata sa tipom 1 dijabetesa : analiza odgovora kontraregulatornih hormona
Autorstvo-Nekomercijalno-Deliti pod istim uslovima 3.0 (CC BY-NC-SA 3.0)
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence i ako se prerada distribuira pod istom ili sličnom licencom. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela i prerada. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Academic metadata
Doktorska disertacija
Medicinske nauke
Univerzitet u Banjoj Luci
Medicinski fakultet
Other Theses Metadata
Influence of the insulin pump therapy on the occurrence and characteristics of hypoglycemic episodes in patients with type 1 diabetes : analysis of the response of counterregulatory hormones
medicinske nauke - medicina - interna medicina - endokrinologija / medical science - medicine - internal medicine - endocrinology
Lalić, Nebojša (mentor)
Uvod i cilj: Uspostavljanje striktne glikoregulacije može u značajnoj mjeri smanjiti rizik za nastajanje ili razvoj mikrovaskularnih a dijelom i makrovaskularnih komplikacija.
Sadašnjim terapijskim modelima nije moguće postići i održavati normoglikemiju sve
vrijeme trajanja bolesti. Najznačajniji limitirajući faktor je jatrogena hipoglikemija koja u većini pacijenata sa dijabetesom tip 1(T1D) uzrokuje rekurentni morbiditet, ponekad je i fatalna a predstavlja i značajan trošak za zdravstveni sistem. Terapija insulinskom pumpom predstavlja značajnu opciju u liječenju osoba sa T1D, posebno kod onih kod kojih nije moguće uspostaviti adekvatnu glikemijsku kontrolu bez povećanja broja hipoglikemija. Cilj rada je bio da se utvrdi i analizira uticaj terapije insulinskom pumpom na pojavu i karakteristike hipoglikemija kod pacijenata sa T1D i rekurentnim hipoglikemijskim
epizodama, sa posebnim osvrtom na kontraregulatorni odgovor. Materijal i metode: U
ispitivanju je učestvovalo ukupno 36 ispitanika sa tipom 1 dijabetesa, u trajanju od najmanje 5 godina, od kojih su 25 do tada bili na intenziviranoj konvencionalnoj insulinskoj terapiji u vidu 4 dnevne doze insulina/dan, a 11 na terapiji insulinskom pumpom u trajanju od 1-2 godine. Ispitanici koji su prethodno bili na terapiji insulinskom pumpom dodatno su edukovani po principima strukturisane petodnevne edukacije po Bergeru. Ispitivanje kontraregulatornog odgovora se obavljalo testom insulinom indukovane hipoglikemije primjenom sekvencijalne hiperinsulinemijske hipoglikemične “klamp“ metode upotrebom
automatskog klamp sistema. Rezultati: Vrijednosti Hba1c nakon uvođenje insulinske
pumpe bila je statistički značajno niža u poređenju sa vrijednostima na intenziviranoj konvencionalnoj insulinskoj terapiji (p<0,001). U analizi kontraregulatornih hormona došlo je do statistički značajnog porasta adrenalina u prvom, drugom i četvrtom mjerenju ( p< 0,001 za 1.i 2., a p< 0,05 za 4.mjerenje ) kao i statistički značajnog porasta glukagona u trećem i četvrtom mjerenju ( p< 0,05 ). Došlo je do statistički značajnog pada kortizola u četvrtom i petom mjerenju (p< 0,05 za 4., a p< 0,01 za 5.mjerenje) kao i pada u koncentraciji
hormona rasta u 4.mjerenju (p< 0,05). Nije bilo razlike u koncentraciji noradrenalina i IGF-1. Broj lakših, teških i noćnih hipoglikemija je bio značajno manji nakon terapije insulinskom pumpom ( p < 0,001 ). Nije došlo do promjene učestalosti pojednih simptoma hipoglikemije nakon uvođenja insulinske pumpe. Nije bilo statistički značajne razlike u težini simptoma hipoglikemije. Nije bilo statistički značajne razlike u tjelesnoj masi i BMI prije i nakon
uvođenja insulinske pumpe a došlo je do statistički značajnog smanjenja ukupne dnevne doze insulina ( 47,7 vs 33,1IU; p<0,001 ). Zaključak: Upotreba insulinske pumpe je dovela do značajno bolje glikoregulacije izraženo kroz nivo Hba1c uz značajno smanjenje ukupne dnevne doze insulina i do značajnog oporavka adrenalinskog a dijelom i glukagonskog odgovora, došlo je do djelomičnog pada u odgovoru hormona rasta i kortizola dok je odgovor noradrenalina ostao nepromijenjen. Došlo je do značajnog smanjenja broja svih hipoglikemija; lakših, teških i noćnih.
Introduction and goal: Establishing strict glucoregulation can significantly reduce the risk of formation or further progress of microvascular and to an extent of macrovascular complications. Current therapy models do not make it possible to achieve and maintain normoglycemia incessantly through the disease. Most significant limiting factor is iatrogenic hypoglycemia which in most patients with type 1 diabetes (T1D) causes recurrent morbidity, sometimes is fatal and presents a noticeable expense for the healthcare system. Insulin pump therapy presents an
important option in treating patients with T1D, especially in patients in which it is not possible to achieve adequate glycemic control without an increase in number of hypoglycemia. The goal of the work was to determine and analyze the effect of insulin pump therapy on the occurrence and characteristics of hypoglycemia in patients with T1D and recurrent hypoglycemic episodes, with especial review of counterregulatory response. Materials and methods: In the examination 36 patients participated, in duration of at least 5 years, 25 of which had previously
been on intensified conventional insulin therapy which consisted of 4 insulin doses per day, and the other 11 had been on insulin pump therapy in duration of 1-2 years. Patients that had been on insulin pump therapy were additionally educated according to the principles of Berger’s structured 5-day education. The examination of the counterregulatory response was conducted through hypoglycemia which were insulin induced using sequential hyperinsulinemic hypoglycemic “clamp” method (automated clamp system). Results: Introduction of insulin pump resulted in statistically significantly lower values of Hba1c than before (p<0,001).
Analyzing counterregulatory hormones shown statistically significant increase in adrenaline in first, second and fourth measures (p< 0,001 in first and second, and p< 0,05 in fourth measure) and statistically significant increase in glucagon in third and fourth measures (p< 0,05). There was a statistically significant decrease in cortisol in fourth and fifth measures (p< 0,05 in fourth,
and p< 0,01 in fifth measure) as well as a statistically significant decrease in growth hormone concentration in fourth measure (p< 0,05). No statistically significant difference in concentration of noradrenaline and IGF-1 was noticed during the examination. Number of mild, severe and nocturnal hypoglycemia was observed to be significantly lower after the insulin pump therapy
(p< 0,001). No change in frequency and severity of any symptom of hypoglycemia after the introduction of insulin pump therapy was observed. No statistically significant difference in body mass and BMI after the insulin pump therapy was introduced was noticed, but statistically significant decrease in daily insulin dose was achieved (47,7 vs 33,1 IU; p<0,001). Conclusion:
Use of insulin pump has led to a significant improvement in glucoregulation visible through levels of Hba1c, significant reduction in total daily dose of insulin and significant improvement in adrenaline response and noticeable improvement in glucagon response. Mild deterioration in growth hormone and cortisol response was observed, while noradrenaline and IGF-1 response
stayed unaltered. Significant reduction in number of all types of hypoglycemia (mild, severe and nocturnal) was observed.
dijabetes tip 1, insulinska pumpa, hipoglikemija, kontraregulatorni odgovor
diabetes type 1, insulin pump, hypoglycemia, counterregulatory response
prema CERIF šifrarniku : B480
Serbian
Uvod i cilj: Uspostavljanje striktne glikoregulacije može u značajnoj mjeri smanjiti rizik za nastajanje ili razvoj mikrovaskularnih a dijelom i makrovaskularnih komplikacija.
Sadašnjim terapijskim modelima nije moguće postići i održavati normoglikemiju sve
vrijeme trajanja bolesti. Najznačajniji limitirajući faktor je jatrogena hipoglikemija koja u većini pacijenata sa dijabetesom tip 1(T1D) uzrokuje rekurentni morbiditet, ponekad je i fatalna a predstavlja i značajan trošak za zdravstveni sistem. Terapija insulinskom pumpom predstavlja značajnu opciju u liječenju osoba sa T1D, posebno kod onih kod kojih nije moguće uspostaviti adekvatnu glikemijsku kontrolu bez povećanja broja hipoglikemija. Cilj rada je bio da se utvrdi i analizira uticaj terapije insulinskom pumpom na pojavu i karakteristike hipoglikemija kod pacijenata sa T1D i rekurentnim hipoglikemijskim
epizodama, sa posebnim osvrtom na kontraregulatorni odgovor. Materijal i metode: U
ispitivanju je učestvovalo ukupno 36 ispitanika sa tipom 1 dijabetesa, u trajanju od najmanje 5 godina, od kojih su 25 do tada bili na intenziviranoj konvencionalnoj insulinskoj terapiji u vidu 4 dnevne doze insulina/dan, a 11 na terapiji insulinskom pumpom u trajanju od 1-2 godine. Ispitanici koji su prethodno bili na terapiji insulinskom pumpom dodatno su edukovani po principima strukturisane petodnevne edukacije po Bergeru. Ispitivanje kontraregulatornog odgovora se obavljalo testom insulinom indukovane hipoglikemije primjenom sekvencijalne hiperinsulinemijske hipoglikemične “klamp“ metode upotrebom
automatskog klamp sistema. Rezultati: Vrijednosti Hba1c nakon uvođenje insulinske
pumpe bila je statistički značajno niža u poređenju sa vrijednostima na intenziviranoj konvencionalnoj insulinskoj terapiji (p<0,001). U analizi kontraregulatornih hormona došlo je do statistički značajnog porasta adrenalina u prvom, drugom i četvrtom mjerenju ( p< 0,001 za 1.i 2., a p< 0,05 za 4.mjerenje ) kao i statistički značajnog porasta glukagona u trećem i četvrtom mjerenju ( p< 0,05 ). Došlo je do statistički značajnog pada kortizola u četvrtom i petom mjerenju (p< 0,05 za 4., a p< 0,01 za 5.mjerenje) kao i pada u koncentraciji
hormona rasta u 4.mjerenju (p< 0,05). Nije bilo razlike u koncentraciji noradrenalina i IGF-1. Broj lakših, teških i noćnih hipoglikemija je bio značajno manji nakon terapije insulinskom pumpom ( p < 0,001 ). Nije došlo do promjene učestalosti pojednih simptoma hipoglikemije nakon uvođenja insulinske pumpe. Nije bilo statistički značajne razlike u težini simptoma hipoglikemije. Nije bilo statistički značajne razlike u tjelesnoj masi i BMI prije i nakon
uvođenja insulinske pumpe a došlo je do statistički značajnog smanjenja ukupne dnevne doze insulina ( 47,7 vs 33,1IU; p<0,001 ). Zaključak: Upotreba insulinske pumpe je dovela do značajno bolje glikoregulacije izraženo kroz nivo Hba1c uz značajno smanjenje ukupne dnevne doze insulina i do značajnog oporavka adrenalinskog a dijelom i glukagonskog odgovora, došlo je do djelomičnog pada u odgovoru hormona rasta i kortizola dok je odgovor noradrenalina ostao nepromijenjen. Došlo je do značajnog smanjenja broja svih hipoglikemija; lakših, teških i noćnih.