“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Stanković, Siniša
Značaj perfuzione scintigrafije miokarda sa 99m Tc - mibi u prognozi koronarne bolesti kod bolesnika sa diabetes mellitusom tip 2
Autorstvo-Nekomercijalno-Deliti pod istim uslovima 3.0 (CC BY-NC-SA 3.0)
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence i ako se prerada distribuira pod istom ili sličnom licencom. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela i prerada. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Academic metadata
Doktorska disertacija
Medicinske nauke
Univerzitet u Banjoj Luci
Medicinski fakultet
Other Theses Metadata
Significance of 99m Tc - mibi myocardial perfusion scintigraphy in the prognosis of coronary disease in patients with diabetes mellitus type 2
medicinske nauke - medicina - nuklearna medicina / medical sciences - medicine - nuclear medicine
Šobić - Šaranović, Dragana (mentor)
Perfuziona scintigrafija miokarda (PSM) je korisna u evaluaciji koronarne arterijske bolesti (KAB) kod oboljelih od tipa 2 dijabetesa (T2D). Ipak, prevalenca ishemije kod njih i mogućnost predviđanja budućih srčanih događaja su nejasni. Cilj je bio odrediti incidencu srčanih događaja kod oboljelih od T2D i vezu između njih i nalaza PSM. Prospektivno su ispitivane dvije grupe bolesnika sa srednjim do visokim rizikom za KAB, 98 sa T2D i 100 bez, koji nisu imali raniju koronarnu revaskularizaciju. Svima je urađena 99mTc-mibi PSM sa dipiridamolom. Podaci o srčanim događajima su sakupljeni tokom dvogodišnjeg praćenja. Srčani događaji su nastali kod 17,3% ispitanika sa T2D i 8,0% ispitanika bez T2D (p=0,048). Ispitanici sa T2D su imali kraće vrijeme preživljavanja bez srčanog događaja 24,7 mjeseci (95% CI 23,2-26,2) prema 28,5 mjeseci (95% CI 27,4-29,5) kod onih bez T2D (p=0,046). Nezavisni prediktori nastanka srčanih događaja su bili muški pol (p=0,010), raniji infarkt miokarda (p<0,001), prisustvo anginoznih tegoba (p=0,014) i sve varijable dobijene iz nalaza PSM. Kod ispitanika sa T2D, nakon korekcije i prilagođavanja sa varijablama dobijenim iz nalaza PSM, značajni prediktori su bili veličina ispada perfuzije u opterećenju (p=0,022), summed stress score (SSS) (p=0,011) i summed difference score (SDS) (p=0,044). Kod oboljelih od T2D, kumulativna stopa srčanih događaja je bila viša, a vrijeme preživljavanja do nastanka srčanog događaja kraće. PSM može pomoći u predviđanju budućih srčanih događaja kod oboljelih od T2D, a najvažniji prediktori su bili veličina ispada perfuzije u opterećenju, SSS i SDS.
Myocardial perfusion imaging (MPI) is clinically useful for the evaluation of coronary artery disease (CAD) in patients with diabetes mellitus (DM). However, the prevalence of ischemia and its ability to predict future cardiac events is less clear. The aim was to determine the incidence of cardiac events in diabetic patients and relationship between them and MPI findings. Two cohorts of patients, 98 diabetics and 100 non-diabetics, with medium- to high-risk of CAD without previous coronary revascularization were studied prospectively. All of them were outpatients underwent 99mTc-mibi MPI with dipyridamole. The data about cardiac events were collected during follow-up period of two years. Cardiac events occurred in 17.3% diabetics and in 8.0% non-diabetics (p=0.048). Diabetics had shorter estimated event-free time 24.7 months (95% CI 23.2-26.2) versus non-diabetics 28.5 months (95% CI 27.4-29.5) (p=0.046). The independent predictors of cardiac events were male sex (p=0.010), previous myocardial infarction (p<0.001), presence of the symptoms of angina (p=0.014) and all variables derived from MPI findings. After adjustment for variables derived from MPI findings, the significant predictors in diabetics were size of stress perfusion defect (p=0.022), summed stress score (p=0.011) and summed difference score (p=0.044). In diabetic patients, the cumulative rate of cardiac events was higher and the event-free survival was worse. MPI could help in prediction of cardiac events in diabetics and the most important predictors were size of stress perfusion defect, summed stress score and summed difference score.
Perfuziona scintigrafija miokarda (PSM) je korisna u evaluaciji koronarne arterijske bolesti (KAB) kod oboljelih od tipa 2 dijabetesa (T2D). Ipak, prevalenca ishemije kod njih i mogućnost predviđanja budućih srčanih događaja su nejasni. Cilj je bio odrediti incidencu srčanih događaja kod oboljelih od T2D i vezu između njih i nalaza PSM. Prospektivno su ispitivane dvije grupe bolesnika sa srednjim do visokim rizikom za KAB, 98 sa T2D i 100 bez, koji nisu imali raniju koronarnu revaskularizaciju. Svima je urađena 99mTc-mibi PSM sa dipiridamolom. Podaci o srčanim događajima su sakupljeni tokom dvogodišnjeg praćenja. Srčani događaji su nastali kod 17,3% ispitanika sa T2D i 8,0% ispitanika bez T2D (p=0,048). Ispitanici sa T2D su imali kraće vrijeme preživljavanja bez srčanog događaja 24,7 mjeseci (95% CI 23,2-26,2) prema 28,5 mjeseci (95% CI 27,4-29,5) kod onih bez T2D (p=0,046). Nezavisni prediktori nastanka srčanih događaja su bili muški pol (p=0,010), raniji infarkt miokarda (p<0,001), prisustvo anginoznih tegoba (p=0,014) i sve varijable dobijene iz nalaza PSM. Kod ispitanika sa T2D, nakon korekcije i prilagođavanja sa varijablama dobijenim iz nalaza PSM, značajni prediktori su bili veličina ispada perfuzije u opterećenju (p=0,022), summed stress score (SSS) (p=0,011) i summed difference score (SDS) (p=0,044). Kod oboljelih od T2D, kumulativna stopa srčanih događaja je bila viša, a vrijeme preživljavanja do nastanka srčanog događaja kraće. PSM može pomoći u predviđanju budućih srčanih događaja kod oboljelih od T2D, a najvažniji prediktori su bili veličina ispada perfuzije u opterećenju, SSS i SDS.