“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Kovačević - Prstojević, Jelena
Uticaj ekstrakorporalne i endokorporalne litotripsije kamenaca proksimalne trećine uretera na oštećenje funkcije bubrega
Autorstvo-Nekomercijalno-Deliti pod istim uslovima 3.0 (CC BY-NC-SA 3.0)
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence i ako se prerada distribuira pod istom ili sličnom licencom. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela i prerada. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Academic metadata
Doktorska disertacija
Medicinske nauke
Univerzitet u Banjoj Luci
Medicinski fakultet
Other Theses Metadata
The effect of extracorporeal and intracorporeal lithotripsy of the calculus located in proximal third of the ureter on real damage
medicinske nauke - medicina - hirurgija - urologija / medical sciences - medicine - surgery - urology
Junuzović, Dželaludin (mentor)
Urolitijaza je skup metaboličkih, endokrinih i endogenih poremećaja koji, udruženi često sa morfološkim promjena urotrakta, dovode do formiranja konkrementa u bubrežnom parenhimu ili kanalnom sistemu. Aktivno uklanjanje ureteralnog kamena izvodi se metodom Ekstrakorporalna litotripsija (eng. ESWL–extracorporeal shock wave lithotripsy) ili ureterorenoskopske litotripsije (URS) tj. endokorporalne litotripsije. Iako obje metode pokazale visoku stopu uspješnosti u liječenju, ipak mogu prouzrokovati određena neželjena dejstva – uključujući gubitak bubrežne mase, njegovo funkcionalno oštećenje, kao i oštećenje uretera. Za otkrivanje akutne bubrežne povrede (ABO) predložene su višestruke dijagnostičke metode, ali s obzirom na to da nijedna ne može predvidjeti tačan ishodu proteklih deset godina brojne studije predložile su mjerenje nivoa određenih biomarkera u serumu, kao novu metodu rane dijagnoze ABO, među kojima je pažnja usmjerena na interleukin-6 i na cistatin C za koje se pokazalo da su korisni u dijagnostikovanju iste i predviđanju njegovih ishoda.
Hipoteze istraživanja definisane su kao: radna hipoteza – postoji značajna razlika u oštećenju bubrežne funkcije prilikom primjene endokorporalne i ekstrakorporalne litotripsije u tretmanu kamenaca <10 mm u gornjoj polovini proksimalne trećine uretera, te kao nulta hipoteza – ne postoji značajna razlika u oštećenju bubrežne funkcije prilikom primjene endokorporalne i ekstrakorporalne litotripsije u tretmanu kamenaca <10 mm u gornjoj polovini proksimalne trećine uretera.
Cilj istraživanja bio je utvrđivanje da li endokorporalna i ekstrakorporalna litotripsija kamenaca veličine <10 mm u gornjoj polovini proksimalne trećine uretera dovodi do nastanka akutnog i/ili hroničnog oštećenja funkcije bubrega ispitujući sljedeće parametre: utvrditi da li
nastaje akutno oštećenje bubrežne funkcije koristeći određivanje interleukina 6, utvrditi da li nastaje hronično oštećenje bubrežne funkcije putem određivanja stepena glomerularne filtracije bubrega koristeći cistatin C (Cystatin-C), utvrditi da li nastaje hronično oštećenje bubrežne funkcije putem dinamske scintigrafije bubrega, te utvrditi da li nastaju morfološke promjene bubrega putem ultrazvučne dijagnostike i/ili kompjuterizovane tomografske (CT) dijagnostike.
U studiji su bili uključeni pacijenti (n=120) sa verifikovanom ureterolitijazom <10 mm u gornjoj polovini proksimalne trećine uretera, a koji su liječeni na Кlinici za urologiju КCU Sarajevo. Dijagnostička evaluacija pacijenata učinjena je u drugim organizacionim jedinicama КCU Sarajevo: OJ Кlinička imunologija КCUS, Кlinika za hemiju i biohemiju КCUS, Кlinika za radiologiju КCUS i Кlinika za nuklearnu medicinu КCUS. Pacijenti su podijeljeni u dvije grupe i to: grupa A koju je činilo 60 pacijenata kod kojih je ureterolitijaza proksimalne trećine uretera <10 mm liječena ESWL tretmanom, te grupa B koju je činilo 60 pacijenata kod kojih je ureterolitijaza proksimalne trećine uretera <10 mm liječena URS tretmanom. U studiji su uključeni pacijenti kojima je radiološkim metodama dijagnostikovana ureterolitijaza u proksimalnom dijelu uretera veličine do 10 mm, te kojima je naznačena primjena metode aktivnog uklanjanja kamena. Кriterijumi za isključivanje pacijenata iz studije bili su pacijenti sa stanjima i internističkim komorbiditetima koja su kontraindikacija za ESWL tretman: trudnoća, poremećaj koagulacije, nekontrolisana infekcija urinarnog trakta, ozbiljne malformacije skeleta i ozbiljna gojaznost koja onemogućava pozicioniranje kamena i/ili postavljanje pacijenta na litotriptor, arterijska aneurizma u blizini tretiranog kamena. IL-6 u serumu ispitanika određivan je CLIA metodom (engl.chemiluminescence immunoassay) na automatskom analizatoru Immulite®1000 sistem. Cistatin C je protein niske molekularne mase (13 kDa), određen nefelometrom Siemens BN™ II System. Dinamska scintigrafija izvedena je na Кlinici za nuklearnu medicinu КCUS. Pregled ispitanika izveden je na ultrasonografu SIMENS SONOLINE G 40 primjenom ultrazvučne sonde 3,5 MHz.
Vrijednost interleukina-6 preinterventno kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih ESWL tretmanom iznosila je 1,8 pg/mL (1,4–2,59), dok je na prvi postinterventni dan porasla na vrijednost 2,33 pg/mL (1,22–3,19), ali taj porast nije bio statistički značajan u odnosu na preinterventno mjerenje (p=0,227). Vrijednost interleukina-6 preinterventno kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih URS tretmanom iznosila je 2,9 pg/ml (1,9–3,34), dok je na mjerenju prvi postinterventni dan porasla na vrijednost 7,1 pg/ml (3,85–28,07), koji je bio statistički
značajan u odnosu na preinterventno mjerenje (p<0,001). Vrijednost cistatina C preinterventno kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih ESWL tretmanom iznosila je 0,89 mg/L (0,76–1,09), dok je na mjerenju prvi postinterventni dan porasla na vrijednost 0,9 pg/ml (0,76–1,13), koji je bio statistički značajan u odnosu na preinterventno mjerenje (p<lt;0,001). Vrijednost cistatina C nakon šest mjeseci iznosila je 0,80 mg/L (0,70–0,89), što je bilo statistički značajno niže u odnosu na vrijednost pri mjerenju na prvi postinterventni dan (p=0,001), ali u odnosu na preinterventnu vrijednost razlika nije bila statistički značajna (p=0,124). Vrijednost cistatina C na preinterventno kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih URS tretmanom iznosila je 0,80 mg/L (0,74–1,0), dok na mjerenju na prvi postinterventni dan porasla na vrijednost 1,21 pg/ml (0,92–1,38) koji je bio statistički značajan u odnosu na preinterventno mjerenje (p<0,001). Vrijednost cistatina C nakon šest mjeseci iznosila je 0,72 mg/L (0,67–0,79), što je bilo statistički značajno niže u odnosu na vrijednost mjerenja na prvi postinterventni dan (p<0,001), kao i u odnosu na vrijednost preinterventnog mjerenja (p<0,001). Vrijednost nalaza dinamske scintigrafije prvi postinterventni dan kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih ESWL tretmanom iznosila je 49,25% (42,47–53,35) da bi na mjerenju nakon šest mjeseci nalaz dinamske scintografije iznosio 48,65% (44,12–55,70), što je bilo statistički značajno niže u odnosu na mjerenje na prvi postinterventni dan (p=0,002). Vrijednost nalaza dinamske scintografije prvi postinterventni dan kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih URS tretmanom iznosila je 48,56% (42,57–52,15), da bi na mjerenju nakon šest mjeseci nalaz dinamske scintografije iznosio 50,15% (44,62–53,47), što je bilo statistički značajano više u odnosu na mjerenje na prvi postinterventni dan (p<0,001). Ultrazvučni nalaz mjerenja širine parenhima bubrega preinterventno i prvi postinterventni dan kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih ESWL tretmanom iznosio je 20,0 mm (17,0–23,0), da bi, nakon šest mjeseci, nalaz ultrazvuka, iako imao istu vrijednost kao i na preinterventnom mjerenju i mjerenju na prvi postinterventni dan, bio značajno niži u odnosu na prvi postinterventni dan (p=0,002), kao i u odnosu na preinterventno mjerenje (p=0,008). Ultrazvučni nalaz mjerenja širine parenhima bubrega preinterventno kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih URS tretmanom iznosio je 19,5 mm (16,62–23,0), da bi, prilikom mjerenja na prvi postinterventni dan, porastao na vrijednost 23,0 mm (18,0–25,0), što je bilo statistički značajno više u odnosu na preinterventno mjerenje (p<0,001). Nakon šest mjeseci vrijednost je pala i iznosila je 19 mm (16,62–23,0), što je bilo statistički značajno niže u odnosu na mjerenje tokom prvog postinterventnog dana (p<0,001), kao i u odnosu na preinterventno mjerenje (p=0,047). Komparativnom analizom rezultata utvrđeno je da su vrijednosti IL-6 bile statistički signifikantno više kod pacijenata tretiranih URS tretmanom, u
odnosu na pacijente tretirane ESWL tretmanom, i na preinterventnom mjerenju i na mjerenju prvog postinterventnog dana (p<0,05). Vrijednost cistatina C nije se značajno razlikovala između ispitivanih grupa na preinterventnom mjerenju, ali prvog postoperativnog dana i nakon šest mjeseci razlika u koncentracijama cistatina C bila je signifikantna između ispitivanih grupa (p<0,05). Nalaz dinamske scintigrafije, kao i ultrazvučno mjerena širina parenhima bubrega nije se značajno razlikovala između ispitivanih grupa bez obzira na vrijeme mjerenja.
S obzirom na to da su rezultati našeg istraživanja pokazali da je vrijednost IL-6 značajno veća u grupi pacijenata tretrinanih URS, u poređenju s pacijentima tretiranim ESWL tretmanom postinterventno, te da nakon ESWL tretmana vrijednost IL-6 nije statistički značajno porasla, dok nakon URS tretmana koncentracija ovog parametra bila je statistički značajno viša u odnosu na vrijednost prije tretmana, prema našem mišiljenju, URS tretman u odnosu na ESWL tretman izaziva više neželjenih dejstava na mokraćni sistem. Ako se uzme u obzir da je veliki broj studija potvrdio da je cistatin C dobar indikator ABO, i ukoliko se uzme u obzir da je vrijednost cistatina C bila statistički značajno viša kod pacijenata sa URS u odnosu na pacijente ESWL grupe pri drugom mjerenju, odnosno 24 sata postoperativno, nameće se zaključak da je URS tretman u poređenju sa ESWL tretmanom ipak invazivniji i pokazuje veću sklonost i rizik za nastanak ABO.
Urolithiasis is a collection of metabolic, endocrine and endogenous disorders which combined often with morphological changes of the urinal tract leads to formation of concrements in the renal parenchyma or canal system. Active removal of ureteral stone is performed using a method called extracorporeal shock wave lithotripsy (ESWL) or the method of extracorporeal lithotripsy , ureterorenoscopic lithotropsy (URS). Although both methods show high rate of success in treatment, they can however have some unwanted effects including loss of kidney mass, its functional damage, as well as ureter damage. For the discovery of an acute kidney injury (AKI) multiple diagnostic methods are recommended. But considering that neither can predict the exact outcome, during previous ten years many studies have recommended measuring levels of certain bio-markers in serum as the new method of early diagnosis of AKI, one of them being turning the attention towards interleukin-6 and cystatin C which have been proven as useful in diagnosing and predicting its outcome.
Research hypotheses were defined as working hypothesis: There is a significant difference between damage of kidney function during intracorporeal and extracorporeal lithotripsy for treating stones <10 mm in the upper half of the proximalthird of the ureter, and as a null hypothesis: There is no significant difference in damage of kidney function during intracorporeal and extracorporeal lithotripsy for treating stones < 10 mm in the upper half of the proximal third of ureter.
The goal of the research was to determine whether intracorporeal and extracorporeal lithotripsy of stone size < 10 mm in the upper half of the proximal third of ureter lead to acute and/or chronic damage of kidney function by testing the following parameters: determine whether there is acute damage of kidney function using interleukin 6, determine whether there is chronic damage of kidney function by determining degree of glomerular filtration of the kidney using cystatin C, determine whether there is chronic damage of kidney function during
dynamic renal scintigraphy, and determine whether there are morphological changes of kidney using ultrasound diagnostics and/or computed tomography (CT) diagnostics.
This study included patients (n=120) with confirmed ureterolithiasis <10 mm in the upper half of the proximal third of ureter, and who have been treated at the Urology Clinic of the Clinical Center University of Sarajevo. Diagnostic evaluation of patients was performed in other organizational units of the CCU Sarajevo: OU Immunology Clinic of CCUS, Department of Chemistry and Biochemistry of CCUS, Radiology Clinic of CCUS, Clinic for Nuclear Medicine CCUS. Patients were divided into two groups: group A of 60 patients whose ureterolithiasis of the proximal third of the ureter<10mm was treated with ESWL treatment and group B of 60 patients whose ureterolithiasis of the proximal third of the ureter was treated with URS treatment. Criteria for including patients in this study were patients who have been diagnosed with ureterolithiasis, through radiology methods, in the proximal part of ureter of size up to 10mm, and who have been marked for application of the active removal of the stone method. Criteria for excluding patients from this study were patients with conditions and internist co-morbidities which are counter indicative for ESWL treatment: pregnancy, coagulation disorder, uncontrolled infection of urinary tract, serious malformations of the skeleton and serious obesity which hinders locating the stone and/or putting patient on a lithotripter, arterial aneurysm near the treated stone. IL-6 in the serum of a subject was determined using CLIA method (chemiluminescence immunoassay) on an automated analyzer Immulite®1000 system. Cystatin C is a protein of low molecular mass (13 kDa), determined by Siemens BN™ II System nephelometer. Dynamic scintigraphy was performed in the Clinic for Nuclear Medicine CCUS. Subjects were tested on an ultrasound SIMENS SONOLINE G 40 by using ultrasound probe 3.5MHz.
Level of interleukin-6, before intervention, in patients with urolithiasis treated with ESWL was 1.8pg/mL (1.4–2.59), while on first day after intervention the level rose to 2.33 pg/mL (1.22–3.19), but that rise was not statistically significant compared to measurement before intervention (p=0.227). Level of interleukin-6, before intervention, in patients with urolithiasis treated with URS was 2.9 pg/ml (1.9–3.34), and after measuring on the first day after intervention it rose to level 7.1 pg/ml (3.85–28.07) which was statistically significant compared to measuring before intervention (p<0.001). Level of cystatitn C, before intervention, in patients with urolithiasis treated with ESWL was 0.89 mg/L (0.76–1.09), while after measuring on the first day after intervention level rose to 0.9 pg/ml (0.76–1.13) which is statistically significant compared to measuring before intervention (p<lt;0.001).
Level of cystatin C after six months was 0.80 mg/l (0.70–0.89), which is statistically significantly lower compared to level measured on the first day after intervention (p=0.001), but compared to level before intervention was not statistically significant (p=0.124). Level of cystatin C, before intervention, in patients with urolithiasis treated with URS treatment was 0.8 mg/L (0.74–1.0), and after measuring on the first day after intervention it rose to 1.21 pg/ml (0.92–1.38) which was statistically significant compared to measuring before intervention (p<0.001). Level of cystatin C after six months was 0.72 mg/L (0.67–0–79) which is statistically significantly lower compared to level measured on the first day after intervention (p<0.001), as well as compared to the level measured before the intervention (p<0.001). Level indicated on the finding of the dynamic scintigraphy before on the first day after intervention in patients with urolithiasis treated with ESWL treatment was 49.25% (42.47–53.35), while measuring after six months finding of the dynamic scintigraphy was 48.65% (44.12–55.70) which is statistically significantly lower compared to level measured on the first day after intervention (p=0.002). Level indicated on the finding of the dynamic scintigraphy on the first day after intervention in patients with urolithiasis treated with URS treatment was 48.56% (42.57–52.15) while measuring after six months dynamic scintigraphy finding showed level of 50.15% (44.62–53.47) which is statistically significantly higher compared to level measured on the first day after intervention (p<0.001). Ultrasound finding of the measuring of the renal parenchyma before intervention and on the first day after intervention in patients with urolithiasis who were treated with ESWL treatment was 20.0 mm (17.0–23.0) while after six months ultrasound finding, although the level was the same as after measuring before intervention and on the first day after intervention, was significantly lower compared to the first day after intervention (p=0.002), as well as compared to level before intervention (p=0.008). Ultrasound finding of the measuring of the renal parenchyma before intervention in patients withurolithiasis who were treated with URS treatment was 19.5 mm (16.62–23.0), while measured on the first day after intervention it rose to 23.0 mm (18.0–25.0) which is statistically significantly higher compared to measuring before intervention (p<=0.001). After six months value dropped and was 19 mm (16.62–23.0) which is statistically significantly lower compared to level measured on the first day after intervention (p<0.001), as well as compared to level measure before intervention (p=0.047). Through comparative analysis of the results it is determined that levels of IL-6 were statistically significantly higher in patients treated with URS treatment compared to patients treated with ESWL treatment both measured before intervention and on the first day after intervention (p<0.05). Cystatin C level did not significantly differ between tested groups when measured
before intervention, but on the first day after intervention and after six months the difference in levels of cystatin-c was significant between tested groups (p<0.05). Dynamic scintigraphy findings, as well as ultrasound measurement of the width of renal parenchyma did not significantly differ between the two tested groups regardless of the time of measurement.
Considering that the results of our research have shown that level of IL-6 is significantly higher in the group of patients treated with URS compared to those treated with ESWL treatment, after intervention, and that after ESWL treatment level of IL-6 has not statistically increase, while after URS treatment concentration of this parameter was statistically significantly higher compared to the value before treatment, our opinion is that URS treatment, compared to ESWL treatment, causes more unwanted effects to the urinal system. If we take into account that many studies have confirmed that cys C is a good indicator of AKI, and if we take into account that cys C level was statistically significantly higher in patients treated with URS compared to patients from the ESWL group at the second measuring, 24 hours after intervention, the conclusion is that URS treatment, compared to ESWL treatment, is indeed more invasive and shows greater tendency and risk of causing AKI.
urolitijaza, ekstrakorporalna litotripsija, endokorporalna litotripsija, cistatin C, IL - 6
urolithiasis, extracorporeal lithotripsy, intracorporeal lithotripsy, cystatin C, IL - 6
prema CERIF šifrarniku : B560
Serbian
Urolitijaza je skup metaboličkih, endokrinih i endogenih poremećaja koji, udruženi često sa morfološkim promjena urotrakta, dovode do formiranja konkrementa u bubrežnom parenhimu ili kanalnom sistemu. Aktivno uklanjanje ureteralnog kamena izvodi se metodom Ekstrakorporalna litotripsija (eng. ESWL–extracorporeal shock wave lithotripsy) ili ureterorenoskopske litotripsije (URS) tj. endokorporalne litotripsije. Iako obje metode pokazale visoku stopu uspješnosti u liječenju, ipak mogu prouzrokovati određena neželjena dejstva – uključujući gubitak bubrežne mase, njegovo funkcionalno oštećenje, kao i oštećenje uretera. Za otkrivanje akutne bubrežne povrede (ABO) predložene su višestruke dijagnostičke metode, ali s obzirom na to da nijedna ne može predvidjeti tačan ishodu proteklih deset godina brojne studije predložile su mjerenje nivoa određenih biomarkera u serumu, kao novu metodu rane dijagnoze ABO, među kojima je pažnja usmjerena na interleukin-6 i na cistatin C za koje se pokazalo da su korisni u dijagnostikovanju iste i predviđanju njegovih ishoda.
Hipoteze istraživanja definisane su kao: radna hipoteza – postoji značajna razlika u oštećenju bubrežne funkcije prilikom primjene endokorporalne i ekstrakorporalne litotripsije u tretmanu kamenaca <10 mm u gornjoj polovini proksimalne trećine uretera, te kao nulta hipoteza – ne postoji značajna razlika u oštećenju bubrežne funkcije prilikom primjene endokorporalne i ekstrakorporalne litotripsije u tretmanu kamenaca <10 mm u gornjoj polovini proksimalne trećine uretera.
Cilj istraživanja bio je utvrđivanje da li endokorporalna i ekstrakorporalna litotripsija kamenaca veličine <10 mm u gornjoj polovini proksimalne trećine uretera dovodi do nastanka akutnog i/ili hroničnog oštećenja funkcije bubrega ispitujući sljedeće parametre: utvrditi da li
nastaje akutno oštećenje bubrežne funkcije koristeći određivanje interleukina 6, utvrditi da li nastaje hronično oštećenje bubrežne funkcije putem određivanja stepena glomerularne filtracije bubrega koristeći cistatin C (Cystatin-C), utvrditi da li nastaje hronično oštećenje bubrežne funkcije putem dinamske scintigrafije bubrega, te utvrditi da li nastaju morfološke promjene bubrega putem ultrazvučne dijagnostike i/ili kompjuterizovane tomografske (CT) dijagnostike.
U studiji su bili uključeni pacijenti (n=120) sa verifikovanom ureterolitijazom <10 mm u gornjoj polovini proksimalne trećine uretera, a koji su liječeni na Кlinici za urologiju КCU Sarajevo. Dijagnostička evaluacija pacijenata učinjena je u drugim organizacionim jedinicama КCU Sarajevo: OJ Кlinička imunologija КCUS, Кlinika za hemiju i biohemiju КCUS, Кlinika za radiologiju КCUS i Кlinika za nuklearnu medicinu КCUS. Pacijenti su podijeljeni u dvije grupe i to: grupa A koju je činilo 60 pacijenata kod kojih je ureterolitijaza proksimalne trećine uretera <10 mm liječena ESWL tretmanom, te grupa B koju je činilo 60 pacijenata kod kojih je ureterolitijaza proksimalne trećine uretera <10 mm liječena URS tretmanom. U studiji su uključeni pacijenti kojima je radiološkim metodama dijagnostikovana ureterolitijaza u proksimalnom dijelu uretera veličine do 10 mm, te kojima je naznačena primjena metode aktivnog uklanjanja kamena. Кriterijumi za isključivanje pacijenata iz studije bili su pacijenti sa stanjima i internističkim komorbiditetima koja su kontraindikacija za ESWL tretman: trudnoća, poremećaj koagulacije, nekontrolisana infekcija urinarnog trakta, ozbiljne malformacije skeleta i ozbiljna gojaznost koja onemogućava pozicioniranje kamena i/ili postavljanje pacijenta na litotriptor, arterijska aneurizma u blizini tretiranog kamena. IL-6 u serumu ispitanika određivan je CLIA metodom (engl.chemiluminescence immunoassay) na automatskom analizatoru Immulite®1000 sistem. Cistatin C je protein niske molekularne mase (13 kDa), određen nefelometrom Siemens BN™ II System. Dinamska scintigrafija izvedena je na Кlinici za nuklearnu medicinu КCUS. Pregled ispitanika izveden je na ultrasonografu SIMENS SONOLINE G 40 primjenom ultrazvučne sonde 3,5 MHz.
Vrijednost interleukina-6 preinterventno kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih ESWL tretmanom iznosila je 1,8 pg/mL (1,4–2,59), dok je na prvi postinterventni dan porasla na vrijednost 2,33 pg/mL (1,22–3,19), ali taj porast nije bio statistički značajan u odnosu na preinterventno mjerenje (p=0,227). Vrijednost interleukina-6 preinterventno kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih URS tretmanom iznosila je 2,9 pg/ml (1,9–3,34), dok je na mjerenju prvi postinterventni dan porasla na vrijednost 7,1 pg/ml (3,85–28,07), koji je bio statistički
značajan u odnosu na preinterventno mjerenje (p<0,001). Vrijednost cistatina C preinterventno kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih ESWL tretmanom iznosila je 0,89 mg/L (0,76–1,09), dok je na mjerenju prvi postinterventni dan porasla na vrijednost 0,9 pg/ml (0,76–1,13), koji je bio statistički značajan u odnosu na preinterventno mjerenje (p<lt;0,001). Vrijednost cistatina C nakon šest mjeseci iznosila je 0,80 mg/L (0,70–0,89), što je bilo statistički značajno niže u odnosu na vrijednost pri mjerenju na prvi postinterventni dan (p=0,001), ali u odnosu na preinterventnu vrijednost razlika nije bila statistički značajna (p=0,124). Vrijednost cistatina C na preinterventno kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih URS tretmanom iznosila je 0,80 mg/L (0,74–1,0), dok na mjerenju na prvi postinterventni dan porasla na vrijednost 1,21 pg/ml (0,92–1,38) koji je bio statistički značajan u odnosu na preinterventno mjerenje (p<0,001). Vrijednost cistatina C nakon šest mjeseci iznosila je 0,72 mg/L (0,67–0,79), što je bilo statistički značajno niže u odnosu na vrijednost mjerenja na prvi postinterventni dan (p<0,001), kao i u odnosu na vrijednost preinterventnog mjerenja (p<0,001). Vrijednost nalaza dinamske scintigrafije prvi postinterventni dan kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih ESWL tretmanom iznosila je 49,25% (42,47–53,35) da bi na mjerenju nakon šest mjeseci nalaz dinamske scintografije iznosio 48,65% (44,12–55,70), što je bilo statistički značajno niže u odnosu na mjerenje na prvi postinterventni dan (p=0,002). Vrijednost nalaza dinamske scintografije prvi postinterventni dan kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih URS tretmanom iznosila je 48,56% (42,57–52,15), da bi na mjerenju nakon šest mjeseci nalaz dinamske scintografije iznosio 50,15% (44,62–53,47), što je bilo statistički značajano više u odnosu na mjerenje na prvi postinterventni dan (p<0,001). Ultrazvučni nalaz mjerenja širine parenhima bubrega preinterventno i prvi postinterventni dan kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih ESWL tretmanom iznosio je 20,0 mm (17,0–23,0), da bi, nakon šest mjeseci, nalaz ultrazvuka, iako imao istu vrijednost kao i na preinterventnom mjerenju i mjerenju na prvi postinterventni dan, bio značajno niži u odnosu na prvi postinterventni dan (p=0,002), kao i u odnosu na preinterventno mjerenje (p=0,008). Ultrazvučni nalaz mjerenja širine parenhima bubrega preinterventno kod pacijenata sa urolitijazom tretiranih URS tretmanom iznosio je 19,5 mm (16,62–23,0), da bi, prilikom mjerenja na prvi postinterventni dan, porastao na vrijednost 23,0 mm (18,0–25,0), što je bilo statistički značajno više u odnosu na preinterventno mjerenje (p<0,001). Nakon šest mjeseci vrijednost je pala i iznosila je 19 mm (16,62–23,0), što je bilo statistički značajno niže u odnosu na mjerenje tokom prvog postinterventnog dana (p<0,001), kao i u odnosu na preinterventno mjerenje (p=0,047). Komparativnom analizom rezultata utvrđeno je da su vrijednosti IL-6 bile statistički signifikantno više kod pacijenata tretiranih URS tretmanom, u
odnosu na pacijente tretirane ESWL tretmanom, i na preinterventnom mjerenju i na mjerenju prvog postinterventnog dana (p<0,05). Vrijednost cistatina C nije se značajno razlikovala između ispitivanih grupa na preinterventnom mjerenju, ali prvog postoperativnog dana i nakon šest mjeseci razlika u koncentracijama cistatina C bila je signifikantna između ispitivanih grupa (p<0,05). Nalaz dinamske scintigrafije, kao i ultrazvučno mjerena širina parenhima bubrega nije se značajno razlikovala između ispitivanih grupa bez obzira na vrijeme mjerenja.
S obzirom na to da su rezultati našeg istraživanja pokazali da je vrijednost IL-6 značajno veća u grupi pacijenata tretrinanih URS, u poređenju s pacijentima tretiranim ESWL tretmanom postinterventno, te da nakon ESWL tretmana vrijednost IL-6 nije statistički značajno porasla, dok nakon URS tretmana koncentracija ovog parametra bila je statistički značajno viša u odnosu na vrijednost prije tretmana, prema našem mišiljenju, URS tretman u odnosu na ESWL tretman izaziva više neželjenih dejstava na mokraćni sistem. Ako se uzme u obzir da je veliki broj studija potvrdio da je cistatin C dobar indikator ABO, i ukoliko se uzme u obzir da je vrijednost cistatina C bila statistički značajno viša kod pacijenata sa URS u odnosu na pacijente ESWL grupe pri drugom mjerenju, odnosno 24 sata postoperativno, nameće se zaključak da je URS tretman u poređenju sa ESWL tretmanom ipak invazivniji i pokazuje veću sklonost i rizik za nastanak ABO.