“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Klokić, Izudin
Uticaj primjene biostimulatora na komponente prinosa i kvalitet ploda paradajza(Lycopersicon esculentum Mill.)proizvedenog u zaštićenom prostoru
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Academic metadata
Doktorska disertacija
Biotehnološke nauke
Univerzitet u Banjoj Luci
Poljoprivredni fakultet
Katedra za hotrikulturu
Other Theses Metadata
Effect of application of biostimulators on components of yield and quality of tomato fruits (Lycipersicon esculentum Mill.)produced in greenhous
Cilj istraživanja je bio da se utvrdi uticaj biostimulatora na prinos i kvalitet ploda, te potencijalna uloga biostimulatora u odbrambenoj reakciji biljka na fiziološke poremećaje mineralne ishrane i da se na osnovu toga istraži mogućnost racionalizacije ishrane primjenom biostimulatora pri proizvodnji paradajza u zaštićenom prostoru. Uticaj biostimulatora prikazan je preko morfoloških pokazatelja produktivnosti i parametara kvaliteta ploda, zatim ranostasnosti i ukupnog prinosa paradajza zaključno sa petom etažom formiranih plodova. Istraživanja su trajala tri vegetacione sezone (2013., 2014. i 2015. godine) na četiri hibrida paradajza različitog tipa porasta: indeterminantni (Bostina F1 i Ombeline F1) i semideterminantni (Gravitet F1 i Minaret F1). Ogled je postavljen po blok sistemu u tri ponavljanja sa po deset biljaka u ponavljanju, gdje se ispitivao uticaj vrste biostimulatora (Viva i Megafol) i načina ishrane, pri čemu je kao standard uzeta 100% preporučene ishrane vodotopivim NPK đubrivima, a kao redukovana ishrana 40% od preporučene ishrane. Biometrička analiza izmjerenih vrijednosti urađena je kombinovanjem opštih linearnih modela. Urađena je analiza varijanse (ANOVA), a značajnost razlike između tretmana testirana je korišćenjem najmanje značajne razlike (LSD). Statistička značajnost dobijenih razlika je postavljena na p<0,05.
U istraživanjima je utvrđeno da je primjena biostimulatora značajno uticala na povećanje svih komponenti prinosa kod svih ispitivanih hibrida. Nivo značajnosti je varirao u zavisnosti od godine i mikroklimatskih uslova u objektu. Masa ploda paradajza u mnogome zavisi od njegovog položaja na biljci, odnosno etaže na kojoj je formirana. Za proizvodnu praksu najznačajniji je rani prinos, odnosno masa plodova prve i druge grane. Analizom djelovanja ispitivanih faktora na masu ploda na prvoj grani uočena je statistički visoko značajna interakcija godine i hibrida (p<0,01), bez statistički značajnih razlika između pojedinih tretmana ishrane biljaka (p=0,26) kao i interakcija sa ovim faktorom. Analizom prinosa ustanovljena je statistički visoko značajna (p=0,003) razlika između hibrida, kao irazličitih načina ishrane (p<0,001), bez statistički značajne interakcije ova dva faktora (p=0,993). Ono što posebno treba istaći je da između standardne i redukovane ishrane bez primjene biostimulatora nije bilo statistički značajne razlike u prosječnom prinosu (p=0,462), tako da bi primjena manje količine NPK mogla dati zadovoljavajući prinos. Međutim, u nekim slučajevima stres usljed smanjene NPK ishrane može biti ograničavajući faktor u postizanju većih prinosa paradajza, što se može prevazići primjenom odgovarajućih biostimulatora. Istovremeno je utvrđeno najranije sazrijevanje i najveći broj zrelih plodova u prvoj berbi kod varijanti biljaka tretiranih biostimulatorima. Imajući u vidu da je stres primarni pokretač povećane sinteze antioksidanata u biljci, utvrđeno je da primjena biostimulatora može u većoj ili manjoj mjeri doprinijeti njihovoj sintezi, zavisno od sastava biostimulatora, sposobnosti biljke da iskoristi bioaktivne supstance u navedenim preparatima za sintezu antioksidanata, ali i od uslova u kojima biljke uspijevaju. Uzimajući u obzir sve dobijene rezultate možemo zaključiti da primjena biostimulatora može smanjiti neracionalno i ekološki štetno korištenje mineralnih đubriva, a da pri tome ukupan prinos i kvalitet plodova neće biti umanjeni.
The aim of the research was to determine the influence of biostimulators on fruit yield and quality, and the potential role of biostimulators in the defense response of plants to physiological disorders of mineral nutrition and to investigate the possibility of rationalizing nutrition by using biostimulators in tomato production in greenhouse. The influence of biostimulators is shown through morphological indicators of productivity and parameters of fruit quality, then early yield and total tomato yield, concluding with the fifth branch of formed fruits. The research lasted for three vegetation seasons (2013, 2014 and 2015) on four tomato hybrids which had different growth types: indeterminate (Bostina F1 and Ombeline F1) and semideterminant (Gravity F1 and Minaret F1). The experiment was set up in a block system in three replicates with ten plants in replicate, where the influence of the type of biostimulator (Viva and Megafol) and plant fertilization was examined, with 100% of the recommended plant fertilization of water-soluble NPK fertilizers taken as standard, and reduced fertilization with 40% of the recommended fertilization. Biometric analysis of measured values was performed by combining general linear models. Analysis of variance (ANOVA) was performed, and the significance of the difference between treatments was tested using the least significant difference (LSD). The statistical significance of the obtained differences was set at p<0.05.
The study has shown that the application of biostimulants significantly influenced the increase of yield components in all hybrids. The level of significance varied depending on the year and the microclimatic conditions in the greenhouse. The weight of the tomato fruit largely depends on its position on the plant or the branch on which it is formed. For production practice, the most important is the early yield, respectively the mass of fruits of the first and second branches. The analysis of the effect of the examined factors on fruit weight on the first branch showed a statistically highly significant interaction of year and hybrid (p <0.01), without statistically significant differences between individual treatments of plant nutrition (p = 0.26) as well as the interaction with this factor. Yield analysis revealed a statistically highly significant (p = 0.003) difference between hybrids as well as different diets (p <0.001), without a statistically significant interaction of these two factors (p = 0.993). What should be especially emphasized is that there was no statistically significant difference in the average yield (p = 0.462) between the standard and reduced plant fertilization without the use of biostimulators, so that the application of a smaller amount of NPK could give a satisfactory yield. However, in some cases, stress due to reduced NPK fertilization can be a limiting factor in achieving higher tomato yields, which can be overcome by applying appropriate biostimulants. At the same time, the earliest ripening and the largest number of mature fruits in the first harvest were determined in the variants of plants treated with biostimulators. Given that stress is the primary driver of increased synthesis of antioxidants in plants, it was found that the use of biostimulants can more or less contribute to their synthesis, depending on the composition of biostimulators, the plant's ability to use bioactive substances in these preparations for antioxidant synthesis, but also conditions in which plants thrive. Taking into account all the obtained results, we can conclude that the application of biostimulators can reduce the irrational and environmentally harmful use of mineral fertilizers, without the overall yield and fruit quality will not be reduced.
Cilj istraživanja je bio da se utvrdi uticaj biostimulatora na prinos i kvalitet ploda, te potencijalna uloga biostimulatora u odbrambenoj reakciji biljka na fiziološke poremećaje mineralne ishrane i da se na osnovu toga istraži mogućnost racionalizacije ishrane primjenom biostimulatora pri proizvodnji paradajza u zaštićenom prostoru. Uticaj biostimulatora prikazan je preko morfoloških pokazatelja produktivnosti i parametara kvaliteta ploda, zatim ranostasnosti i ukupnog prinosa paradajza zaključno sa petom etažom formiranih plodova. Istraživanja su trajala tri vegetacione sezone (2013., 2014. i 2015. godine) na četiri hibrida paradajza različitog tipa porasta: indeterminantni (Bostina F1 i Ombeline F1) i semideterminantni (Gravitet F1 i Minaret F1). Ogled je postavljen po blok sistemu u tri ponavljanja sa po deset biljaka u ponavljanju, gdje se ispitivao uticaj vrste biostimulatora (Viva i Megafol) i načina ishrane, pri čemu je kao standard uzeta 100% preporučene ishrane vodotopivim NPK đubrivima, a kao redukovana ishrana 40% od preporučene ishrane. Biometrička analiza izmjerenih vrijednosti urađena je kombinovanjem opštih linearnih modela. Urađena je analiza varijanse (ANOVA), a značajnost razlike između tretmana testirana je korišćenjem najmanje značajne razlike (LSD). Statistička značajnost dobijenih razlika je postavljena na p<0,05.
U istraživanjima je utvrđeno da je primjena biostimulatora značajno uticala na povećanje svih komponenti prinosa kod svih ispitivanih hibrida. Nivo značajnosti je varirao u zavisnosti od godine i mikroklimatskih uslova u objektu. Masa ploda paradajza u mnogome zavisi od njegovog položaja na biljci, odnosno etaže na kojoj je formirana. Za proizvodnu praksu najznačajniji je rani prinos, odnosno masa plodova prve i druge grane. Analizom djelovanja ispitivanih faktora na masu ploda na prvoj grani uočena je statistički visoko značajna interakcija godine i hibrida (p<0,01), bez statistički značajnih razlika između pojedinih tretmana ishrane biljaka (p=0,26) kao i interakcija sa ovim faktorom. Analizom prinosa ustanovljena je statistički visoko značajna (p=0,003) razlika između hibrida, kao irazličitih načina ishrane (p<0,001), bez statistički značajne interakcije ova dva faktora (p=0,993). Ono što posebno treba istaći je da između standardne i redukovane ishrane bez primjene biostimulatora nije bilo statistički značajne razlike u prosječnom prinosu (p=0,462), tako da bi primjena manje količine NPK mogla dati zadovoljavajući prinos. Međutim, u nekim slučajevima stres usljed smanjene NPK ishrane može biti ograničavajući faktor u postizanju većih prinosa paradajza, što se može prevazići primjenom odgovarajućih biostimulatora. Istovremeno je utvrđeno najranije sazrijevanje i najveći broj zrelih plodova u prvoj berbi kod varijanti biljaka tretiranih biostimulatorima. Imajući u vidu da je stres primarni pokretač povećane sinteze antioksidanata u biljci, utvrđeno je da primjena biostimulatora može u većoj ili manjoj mjeri doprinijeti njihovoj sintezi, zavisno od sastava biostimulatora, sposobnosti biljke da iskoristi bioaktivne supstance u navedenim preparatima za sintezu antioksidanata, ali i od uslova u kojima biljke uspijevaju. Uzimajući u obzir sve dobijene rezultate možemo zaključiti da primjena biostimulatora može smanjiti neracionalno i ekološki štetno korištenje mineralnih đubriva, a da pri tome ukupan prinos i kvalitet plodova neće biti umanjeni.
https://phaidra.unibl.org/detail_object/o:1729
