“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Jusufović, Naira
Socio-komunikacijske kompetencije u profesionalnom razvoju vaspitaĉa djece predškolskog uzrasta
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Academic metadata
Doktorska disertacija
Društveno-humanističke nauke
Univerzitet u Banjoj Luci
Filozofski fakultet
Pedagogija
Other Theses Metadata
Socio-communication competencies in the professional development of preschool teachers
347 listova
Društvene nauke - Pedagogija
Social sciences - Pedagogical sciences
Datum odbrane: 08. 07. 2021.
Pribišev Beleslin, Tamara (mentor)
U radu je razmatrano formiranje i razvoj socio-komunikacijskih kompetencije u profesionalnom razvoju vaspitača (u daljem tekstu odgajatelja) baziranih na nenasilnoj komunikaciji Marshalla Rosenberga, čistoj komunikaciji Tomasa Gordona i teoriji izbora Williama Glassera. Socio-komunikacijske kompetencije predstavljaju sintezu socijalne, emocionalne i komunikacijske kompetencije i imaju ključnu ulogu u kreiranju kvalitetne mikropedagoške klime u odgojno-obrazovnoj grupi, ali i ustanovi, pa samim tim i optimiziranju uvjeta za rast i razvoj svakog djeteta ponaosob. Empirijsko istraživanje, kvalitativno i kvantitativno, imalo je za cilj utvrđivanje zastupljenosti formiranja i razvojasocio-komunikacijskih kompetencija odgajatelja u njihovom profesionalnom razvoju od dodiplomskog studija preko realizacije pripravniĉkog staža kroz dalje kontinuirano stručno usavršavanje i napredovanje odgajatelja u struci. Pored metode teorijske analiza i sinteze, Servey metode i metode rada na dokumentaciji primijenjena je i eksperimentalna metoda s paralelnim grupama kako bi se utvrdio utjecaj posebno kreiranog programa od deset radionica za razvoj socio-komunikacijskih kompetencija na odgajatelje i njihovu samoprocjenu nivoa razvijenosti kompetencija. Kvalitativnim istraţivanjem obuhvaćeno je šest studijskih programa predškolskog odgoja i obrazovanja pri javnim univerzitetima u Bosni i Hercegovini, osam obrazovnih institucija (pedagoški zavodi/ministarstva obrazovanja) i preko 30 dokumenata (zakonski i podzakonski akti) koji su vezani za profesionalni razvoj odgajatelja. Kvantitativnim istraživanjem obuhvaćeno je 275 studenata sa šest studijskih programa predškolskog odgoja i obrazovanja pri javnih univerzitetima i 243 odgajatelja, od ĉega je 120 odgajatelja iz 47 javnih i privatnih predškolskih ustanova iz Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine bilo u eksperimentalnoj grupi. Za potrebe ovog istraţivanja kreirana je Skala za samoprocjenu socio-komunikacijskih kompetencija, koja je sastavljena od šest subskala (nenasilna komunikacija, svijest o sebi, svijest o drugima, upravljanje emocijama, samopoštovanje i nenasilno rješavanje konflikta). Korišten je i KNER profil - stav u konfliktu (Hodzić, 2009). Na temelju dobijenih rezultata utvrđeno je da ni u jednoj fazi profesionalnog razvoja odgajatelja (dodiplomski studij, pripravnički staž i polaganje stručnog ispita za samostalni rad, kontinuirano stručno usavršavanje tokom rada) formiranje i razvoj sociokomunikacijskih kompetencija nije u dovoljnoj mjeri zastupljeno. TakoĊer je utvrđeno da ne postoji značajna povezanost između procjene nivoa razvijenosti socio-komunikacijskih kompetencija i obilježja studenata (godina studija, zadovoljstvo uvjetima studiranja), kao i obilježja odgajatelja (struĉna sprema, duţina radnog staža, zadovoljstvo radnim mjestom). Rezultati su pokazali da program od deset radionice za razvoj socio-komunikacijskih kompetencija nije imao znaĉajan utjecaj na odgajatelje i njihovu samoprocjenu komponenti socio-komunikacijskih kompetencija u eksperimentalnoj grupi odgajatelja. To znači da se socio-komunikacijske kompetencije ne mogu razvijati kroz trodnevni seminar, nego kroz sistematiĉnu i kontinuiranu edukaciju odgajatelja u svim fazama njihovog profesionalnog razvoja. Utvrđeno je da skoro polovina studenata i odgajatelja svoje sociokomunikacijske kompetencije procjenjuje ispod baziĉnog nivoa razvijenosti, što znaĉi da je njihovo ponašanje u skladu sa teorijom kontrole i nasilnom komunikacijom i da kao takvi, umjesto kreiranja podsticajne mikropedagoške klime u odgojno-obrazovnoj grupi, mogu samo kreirati blokirajuću mikropedagošku klimu. Prisjetimo li se uloge predškolskog perioda u formiranju nukleusa kompletne liĉnosti djeteta, prisjetimo li se da je ono što je propušteno u ovom periodu teško nadoknadivo u narednim fazama razvoja, a ono što je urađeno krivo da može imati dugoroĉne posljedice po dijete, obitelj i društvo, onda je jasno koliko je bitno voditi raĉuna o razvoju socio-komunikacijskih kompetencija odgajatelja u svim fazama njihovog profesionalnog razvoja, jer one pokrivaju sve oblike učinkovitog ponašanja za konstruktivan naĉin sudjelovanja odgajatelja u interakciji ne samo sa djecom, nego i sa njihovim roditeljima i radnim kolegama, pa samim tim i optimiziranju uvjeta za rast i razvoj svakog djeteta ponaosob (Jusufović, 2011, str. 99).
The paper discussed the formation and development of socio-communication competencies in the professional development of educators based on Marshall Rosenberg's nonviolent communication, Tomas Gordon's pure communication, and William Glasser's theory of choice. Socio-communication competencies represent the synthesis of social, emotional, and communication competencies and play a key role in creating a quality
micro-pedagogical climate in the educational and educational group, as well as the
institution, and therefore optimizing the conditions for the growth and development of each child individually. Empirical research, both qualitative and quantitative, aimed determining the representation of the formation and development of socio-communication competencies of educators in their professional development from undergraduate study through the realization of an internship through further continuous professional development and advancement of educators in the profession. In addition to the method of theoretical analysis and synthesis, Servey methods and methods of working on documentation were applied and an experimental method with parallel groups to determine the impact of a specially created program of ten workshops for the development of sociocommunication on educators and their self-assessment of the level of competence development. Qualitative research included six study programs of preschool education at public universities in Bosnia and Herzegovina, eight educational institutions (pedagogical institutes/ministries of education), and over 30 documents (laws and bylaws) related to the professional development of educators. Quantitative research included 275 students from six study programs of preschool education at public universities and 243 educators. There were 120 educators from 47 public and private preschool institutions from the Republika
Srpska, and the Federation of Bosnia Herzegovina was in the experimental group. The
Scale for self-assessment of socio-communicative competencies was created for this
research and was composed of six subscales(nonviolent communication, self-awareness,
self-awareness, emotion management, self-esteem, and nonviolent conflict resolution). The KNER profile - attitude in conflict was also used (Hodžić, 2009). Based on the results obtained, it was determined that at no stage of professional development of educators (undergraduate study, internship, and passing the professional exam for independent work, continuous professional development during work) formation and development of sociocommunication competencies were not sufficiently represented. It was also determined that there is no significant correlation between the assessment of the level of development of socio-communication competence and characteristics of students (year of study, satisfaction with study conditions), as well as characteristics of educators (education, length of service, job satisfaction). The results showed that a program of ten workshops for the development of socio-communication competencies did not significantly impact educators and their self-assessment of the socio- communication competencies in the experimental group of educators. This means that socio- communication competencies cannot be developed through a three-day seminar but through a systematic and continuous education of educators at all stages of their professional development. It was determined that almost half of students and educators assess their socio-communicative competence
below the basic level of development, which means that their behavior is in line with the theory of control and violent communication and that as such, instead of creating a stimulating micro-pedagogical climate in the educational group, can only create a blocking micro-pedagogical climate. If we recall the role of the preschool period in the formation of the nucleus of the complete personality of the child, and if we recall that what was missed in this period is difficult to make up in the following stages of development, and what is done wrong can have long-term consequences for the child, family and society, then it is clear how important it is to take into account the development of sociocommunication the competence of educators at all stages of their professional development. This is important because they cover all forms of effective behavior for a constructive way educators participate in interaction not only with children but also with their parents and work colleagues, and thus optimize conditions for the growth and development of each child individually (Jusufović, 2011, p. 99).
profesionalni razvoj, socio-komunikacijske kompetencije, nenasilna/ĉista
komunikacija, teorija izbora, mikropedagoška klima, uĉinkovita ponašanja, optimiziranje
uvjeta za rast i razvoj.
professional development, socio-communication competencies, non-violent /
pure communication, choice theory, micropedagogical climate, effective behaviors,
optimization of conditions for growth and development
Klasifikaciona oznaka:
S 270
Serbian
U radu je razmatrano formiranje i razvoj socio-komunikacijskih kompetencije u profesionalnom razvoju vaspitača (u daljem tekstu odgajatelja) baziranih na nenasilnoj komunikaciji Marshalla Rosenberga, čistoj komunikaciji Tomasa Gordona i teoriji izbora Williama Glassera. Socio-komunikacijske kompetencije predstavljaju sintezu socijalne, emocionalne i komunikacijske kompetencije i imaju ključnu ulogu u kreiranju kvalitetne mikropedagoške klime u odgojno-obrazovnoj grupi, ali i ustanovi, pa samim tim i optimiziranju uvjeta za rast i razvoj svakog djeteta ponaosob. Empirijsko istraživanje, kvalitativno i kvantitativno, imalo je za cilj utvrđivanje zastupljenosti formiranja i razvojasocio-komunikacijskih kompetencija odgajatelja u njihovom profesionalnom razvoju od dodiplomskog studija preko realizacije pripravniĉkog staža kroz dalje kontinuirano stručno usavršavanje i napredovanje odgajatelja u struci. Pored metode teorijske analiza i sinteze, Servey metode i metode rada na dokumentaciji primijenjena je i eksperimentalna metoda s paralelnim grupama kako bi se utvrdio utjecaj posebno kreiranog programa od deset radionica za razvoj socio-komunikacijskih kompetencija na odgajatelje i njihovu samoprocjenu nivoa razvijenosti kompetencija. Kvalitativnim istraţivanjem obuhvaćeno je šest studijskih programa predškolskog odgoja i obrazovanja pri javnim univerzitetima u Bosni i Hercegovini, osam obrazovnih institucija (pedagoški zavodi/ministarstva obrazovanja) i preko 30 dokumenata (zakonski i podzakonski akti) koji su vezani za profesionalni razvoj odgajatelja. Kvantitativnim istraživanjem obuhvaćeno je 275 studenata sa šest studijskih programa predškolskog odgoja i obrazovanja pri javnih univerzitetima i 243 odgajatelja, od ĉega je 120 odgajatelja iz 47 javnih i privatnih predškolskih ustanova iz Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine bilo u eksperimentalnoj grupi. Za potrebe ovog istraţivanja kreirana je Skala za samoprocjenu socio-komunikacijskih kompetencija, koja je sastavljena od šest subskala (nenasilna komunikacija, svijest o sebi, svijest o drugima, upravljanje emocijama, samopoštovanje i nenasilno rješavanje konflikta). Korišten je i KNER profil - stav u konfliktu (Hodzić, 2009). Na temelju dobijenih rezultata utvrđeno je da ni u jednoj fazi profesionalnog razvoja odgajatelja (dodiplomski studij, pripravnički staž i polaganje stručnog ispita za samostalni rad, kontinuirano stručno usavršavanje tokom rada) formiranje i razvoj sociokomunikacijskih kompetencija nije u dovoljnoj mjeri zastupljeno. TakoĊer je utvrđeno da ne postoji značajna povezanost između procjene nivoa razvijenosti socio-komunikacijskih kompetencija i obilježja studenata (godina studija, zadovoljstvo uvjetima studiranja), kao i obilježja odgajatelja (struĉna sprema, duţina radnog staža, zadovoljstvo radnim mjestom). Rezultati su pokazali da program od deset radionice za razvoj socio-komunikacijskih kompetencija nije imao znaĉajan utjecaj na odgajatelje i njihovu samoprocjenu komponenti socio-komunikacijskih kompetencija u eksperimentalnoj grupi odgajatelja. To znači da se socio-komunikacijske kompetencije ne mogu razvijati kroz trodnevni seminar, nego kroz sistematiĉnu i kontinuiranu edukaciju odgajatelja u svim fazama njihovog profesionalnog razvoja. Utvrđeno je da skoro polovina studenata i odgajatelja svoje sociokomunikacijske kompetencije procjenjuje ispod baziĉnog nivoa razvijenosti, što znaĉi da je njihovo ponašanje u skladu sa teorijom kontrole i nasilnom komunikacijom i da kao takvi, umjesto kreiranja podsticajne mikropedagoške klime u odgojno-obrazovnoj grupi, mogu samo kreirati blokirajuću mikropedagošku klimu. Prisjetimo li se uloge predškolskog perioda u formiranju nukleusa kompletne liĉnosti djeteta, prisjetimo li se da je ono što je propušteno u ovom periodu teško nadoknadivo u narednim fazama razvoja, a ono što je urađeno krivo da može imati dugoroĉne posljedice po dijete, obitelj i društvo, onda je jasno koliko je bitno voditi raĉuna o razvoju socio-komunikacijskih kompetencija odgajatelja u svim fazama njihovog profesionalnog razvoja, jer one pokrivaju sve oblike učinkovitog ponašanja za konstruktivan naĉin sudjelovanja odgajatelja u interakciji ne samo sa djecom, nego i sa njihovim roditeljima i radnim kolegama, pa samim tim i optimiziranju uvjeta za rast i razvoj svakog djeteta ponaosob (Jusufović, 2011, str. 99).